Iz bogatog stvaralačkog opusa Iva Andrića ,,Travnička hronika” izdvaja se kao njegovo najobimnije djelo. Nastao u vrijeme okupiranog Beograda, ovaj roman je jedan od tri koja je Andrić napisao u to vrijeme. U toku četvorogodišnje njemačke okupacije, kao što je poznato, on nije ništa objavljivao, ali svoj tihi i predani rad na književnom djelu nije prekidao. Tada su nastala njegova djela-romani, ,,Travnička hronika”, ,,Na Drini ćuprija” i ,,Gospođica”, a sva tri su objavljena nakon završetka Drugog svjetskog rata. Podsticaj za ideju o ,,Travničkoj hronici”, kako je i sam Andrić govorio, u njemu se javio još 1924. godine, kada se susreo sa bogatom dokumentarnom građom kao svjedočanstvom o ‘konzulskim’ vremenima u ovom vezirskom gradu u periodu od 1807. do 1814. godine. Travnik, grad u centralnoj Bosni, specifičan po svojoj skrivenosti i zabačenosti u romanu je prikazan kao varoš u koji se teško dolazi, a iz nje još teže (živ) odlazi. Iako je prikazan kao konkretni toponim, omeđen određenim vremenskim rasponom, tako prikazan Travnik može se doživjeti i kao fikcija, odnosno izmišljeni grad, upravo zbog neobičnih i čudnih odnosa koji u njemu vladaju.
Roman je napisan u trećem licu i zasnovan je na naglašenom paralelizmu. U svojoj pripovijednoj strukturi sadrži bogatstvo piščevog izraza, koje se prepoznaje po načinu umjetničkog postupka koji je svojstven Andriću. Ovdje je zanimljiva je i pripovjedačka pozicija samog pisca jer nije uvijek neutralna, već često pristrasna. Kompoziciono, roman je podijeljen na dvadeset osam poglavlja, uz prološki i epiloški dio. Prološka i epiloška granica čine pripovijedni okvir, odnosno početak i kraj konzulskih vremena. Iako je u nazivu romana riječ ,,hronika” ovo je, osim što je istorijski i društveni, jedan izuzetan psihološki roman. U njemu je obrađeno vrijeme boravka stranih konzula u Travniku, vezirskom gradu. ,,Hronika” i počinje dolaskom francuskog konzula, Žana Davila, a završava se tako što iz Travnika odlazi austrijski konzul, drugi po redu, fon Paulić. Bogatstvom i brojem likova, u ovom djelu, Andrić je nadmašio sva svoja ostala djela. Glavni lik je Davil, savremeni mladi čovjek, evropskog obrazovanja I osjetljive pjesničke prirode koji se našao u sredini za njega, do tada, potpuno stranu. Do tada nije imao priliku upoznati ljude kao što su Travničani, turske običaje, ni takvu vrstu netrpeljivosti i negostoljubivosti iskazanu pljuvanjem nekoga ko nije dobrodošao. Prikazujući različite odnose među svojim likovima, Andrić je u ovom djelu maestralno prikazao sudar različitih svjetova i različitih kultura, čije su razlike tolliko izražene, da ni pod kakvim okolnostima ne mogu biti pomirene. Nizom slikovitih primjera Andrić dočarava dubinu jaza koji vlada među različitim kulturama. Vješto slikajući lokalni travnički ambijent, autor šalje jasnu poruku o nepomirljivosti Istoka i Zapada, odnosno o sudaru civilizacijski potpuno odijeljenih I udaljenih svjetova, zagledanih u suprotne sisteme vrijednosti.
Bosiljka Pešut, bibliotekarka
