Kafa ispod šešira Hazira Župljanina donosi lirsku ispovijest jednog nepoznatog pjesnika koji kroz lutanja i sjećanja gradi svoj autentični glas. Njegove pjesme, često enigmatične i simbolične, preispituju prošlost, dom, povjerenje i izgubljene duše, oslikavajući duboke ljudske i pjesničke dileme. Župljanin koristi slike i zagonetke da izrazi istinu o čovjeku i vremenu, uz oslonac na književnu i duhovnu tradiciju – od antičke Tebe do Kabira. Njegova poezija ne podliježe didaktici ni površnim estetikama, već nudi sažet, ritmičan i smislen izraz, slobodan od trivijalnog. Ova zbirka je snažan pjesnički debi, svjedočanstvo unutrašnje slobode i istinske potrebe za iskazom.