Zbirka Vještina zaborava predstavlja poetski čin razgraničenja – sa onim što subjekt pjesama nije i ne želi postati, s onim što odbacuje kao neautentično. Ova odluka, temeljena na unutrašnjoj svijesti i stavu, predstavlja prvi korak ka samospoznaji i svojevrsni početak putovanja između pamćenja i zaborava. Autorov odnos prema tradiciji nije negacijski, već kritički promišljen. Otklon od estradizacije i formalne imitacije pjesničkih obrazaca ne znači odbacivanje vrijednosti književnog nasljeđa, već je pokušaj da se ono reinterpretira kroz autentičan, svakodnevni govor i iskustvo ljudi sa sjevera Crne Gore. Upravo u odluci da se izražava jezikom koji živi i diše u narodu, ovaj pjesnički glas postaje osoben, ukorijenjen, a istovremeno savremen. Vještina zaborava nije zaboravljanje prošlosti, već sposobnost da se od nje uzme ono što je suštinsko, iskreno i trajno – da bi se na toj osnovi gradila nova, lična poetika.