U zbirci Tijelo od prozirne kože autorka kroz poeziju tematizuje položaj žene u savremenom društvu, naglašavajući njenu ranjivost, ali i snagu. Knjiga postavlja ženski glas u centar pažnje, istražujući kako se žene suočavaju sa pritiscima i nepravdama, uključujući i suptilne oblike mizoginije. Kroz intermedijalni pristup i dijalog s grčkim mitovima, autorica ironijski preispituje tradicionalne narative i nastoji da ih podrije. Pisanje je predstavljeno i kao način samospoznaje i oblik terapije, kroz koji se izražavaju svakodnevni osjećaji i iskustva, ali i univerzalna pitanja identiteta i postojanja.