Treće večeri četvrtog izdanja književne manifestacije „Karneval romana“, Javna ustanova Narodna biblioteka „Njegoš“ organizovala je razgovor sa književnim stvaraocem, urednikom i osnivačem izdavačke kuće Orfelin, Milenkom Bodirogićem. Bodirogić je autor „knjiga dečijih“, namijenjenih, kako sam navodi, „deci i osetljivima“, a poseban osvrt tokom sinoćnjeg razgovora bio je na njegovom romanesknom stvaralaštvu, romanima „Po šumama i gorama“ i ,,Pesak pjeskare“. Moderator književne večeri bio je ovogodišnji dobitnik nagrade „Miodrag Bulatović“, pisac i kritičar Dejan Ognjanović.
„Motiv krvi prisutan je u delu „Pesak pjeskare“, iako Milenko ne piše horor u žanrovskom, čak ni metažanrovskom smislu riječi. Krv, stradanje, smrt jesu deo njegovog sveta, njegove poetike, nešto što se nadvija nad njegovim likovima. U odlomku iz romana „Pesak pjeskare“, koji se tiče prisećanja na mladost autora, imamo jednu scenu na ivici tragikomičnog, neveštu medicinsku sestru koja ne ume da obavlja elementarnu radnju koja se od nje očekuje, da izvadi krv. Krv kaplje po novinama, to je simbolična scena koja najavljuje da će krv biti u dnevnim novinama u godinama koje slede“, osvrnuo se Ognjanović na roman „Pesak pjeskare“.
Govoreći o junacima u Bodirogićevom romanu, Ognjanović ih opisuje kao „nesnađene“, ali naglašava da taj opis nije nužno pejorativan, jer je pisac takve likove oblikovao sa posebnom naklonošću prema onima koji se ne uklapaju. Dovodeći u vezu tu naklonost sa nazivom izdavačke kuće Orfelin, što znači siroče, dobija se dodatni sloj značenja koji osvjetljava pisčev odnos prema marginalizovanim likovima.
„U romanu „Pesak pjeskare“ postoje dvije ključne riječi, jedna je ,,orfelin’’ ili siroče, a druga je „kopile“. U romanu postoji mikro-esej o etimologiji riječi „kopile“, meni su takvi ljudi bliski i to je svet koji ja mogu dobro da osetim i da ga prenesem čitaocima, svet o kojem smatram da se nije dovoljno pisalo’’, rekao je autor Milenko Bodirogić o svojim junacima sa margina.
Sagledavajući roman „Pesak pjeskare“, Bodirogić je pojasnio da je riječ o naratoru dječaku koji je sticajem porodičnih okolnosti primoran da ode od kuće, i da se iz Novog Sada i preseli u Tuzlu, koju će vremenom zavoljeti i provesti 12 formativnih godina u tom gradu.
„Taj dečak misli da je siroče, ali će se ispostaviti da dosta ljudi u Tuzli misli da je kopile. Time mu se život dodatno zakomplikuje“, pojasnio je Bodirogić radnju romana.
Sami zaplet u Bodirogićevim romanima „Po šumama i gorama“ i „Pesak pjeskare“ je u drugom planu, kako to primjećuje književni kritičar i pisac Ognjanović, a bitniji elementi su lirska intonacija i osjećanja koja likovi imaju prema svijetu i jedni prema drugima.
„Zanimalo me je vreme u kojem mogu da se pojave čudne ljudske manifestacije, uglavnom zle i negativne. Obraduje me kada u takvim vremenima naiđem na suprotne primere, na solidarnost. U romanu „Po šumama i gorama“ bavio sam se 1941. godinom i formiranjem partizanskih odreda, ne samo na Fruškoj gori, nego i u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji. Tri godine sam radio na tom romanu i obišao lokalitete o kojima sam pisao. Zamislite da hodate Fruškom gorom, noću, promeni se temperatura i padne sneg, i vi shvatite da ste u smrtnoj opasnosti. Pritom se ništa nije dogodilo, 2020. je godina. Sada zamislite da usput nemate cipele, da ste bolesni, da ste ranjeni i vučete nekoga ko je ranjen. To su situacije koje ne možete da zamislite, a da se pred vama ne pojavi jedan neverovatan ljudski kvalitet, to je ta solidarnost o kojoj pričam“, rekao je autor Bodirogić o romanu „Po šumama i gorama“.
Bodirogićev roman na prvi pogled djeluje kao istorijski, u kojem se iz ugla sveznajućeg pripovjedača linearno opisuju događaji od 1919. godine pa do današnjih dana. Međutim, književni kritičar Ognjanović zaključuje da roman nije linearan, niti govori iz ugla sveznajućeg naratora, već iz subjektivne perspektive nekih malih, nesnađenih ljudi – siročadi.
