Radionica digitalnog dizajniranja “Link na tvojoj ideji”- Milovan Kadović – Ilija Nikčević

 

Poslednjeg dana V Jesenjeg sajma knjiga ,,Anderva book” u okviru programskog segmenta za mlade, održana je radionica ,,Link ka tvojoj ideji” posvećena temi digitalne umjetnosti, koju su vodili Mićo Kadović i Ilija Đurović, likovni umjetnici, grafički dizajneri i tvorci grafičkog studija BadBrain Nk.

Cilj radionice bio je da se učesnici upoznaju sa razvojem digitalne umjetnosti, njenim pionirima i savremenim izrazima, ali i da kroz praktičan rad sami isprobaju principe digitalnog stvaranja.

Tokom radionice predstavljeni su:

Istorijat digitalne umjetnosti i rad pionira: Frieder Nakea, Ivana Sutherlanda i Harolda Cohena;

Spoj umjetnosti i tehnologije, kroz primjere kako se računar i algoritmi koriste u umjetničkom procesu;

Uticaj interneta i demokratizacija stvaranja, sa posebnim osvrtom na djela Andyja Warhola;

Savremena scena i alati koji oblikuju današnje umjetničke prakse.

Nakon teorijskog uvoda, učesnici su imali priliku da urade praktičnu vježbu i kreiraju vlastite digitalne radove. Na ovaj način radionica je spojila znanje o istorijatu i teorijskim osnovama sa neposrednim kreativnim iskustvom.

Atmosfera na radionici bila je izuzetno podsticajna, a uz stručno vođenje edukatora uspješno je ostvaren njen glavni cilj. Time je potvrđeno da digitalna umjetnost, kao spoj tehnologije i kreativnosti, stvara nove prostore izražavanja i približava umjetničko stvaranje široj publici.

 

 

Razgovor s autorom :Aleksandar Bečanović

 

Završnog dana V Jesenjeg sajma knjiga ,,Anderva book’’ Javna ustanova Narodna biblioteka ,,Njegoš’’ organizovala je razgovor s piscem i filmskim kritičarem Aleksandrom Bečanovicem, koji je moderirao Nikola Nikolić.

Knjigom ,,Hitchcock i Marnie’’ Bečanović je pokušao da dokaže da je film Marnie velikog reditelja zapravo film iz kojeg se ,,može pročitati cijeli Hičkok’’ jer opsesivne ideje, stileme i fetiši kontroverznog režisera u ovom filmu nalaze svoju elaboraciju.

,,Status filma Marni je dubiozan. Za razliku od filmova kao što su Psycho, Vertigo, The Birds, Rear Window, Notorious, koji su univerzalno prihvaćeni kao Hičkokova remek djela, Marni (1964) još uvijek proizvodi debatu, ne samo među običnim kritičarima i gledaocima, nego i među hardkor obožavaocima Hičkoka. Imate još uvijek tu dilemu da li je Marni posljednji veliki Hičkokov film, ili je to početak Hičkokovog pada. Posljednja četiri Hičkokova filma, Tom Curtain, Topaz, Frenzy i Family Plot su u nekom smislu slabiji Hičkokovi filmovi. Mala je tačka gdje se ubjedljivo može reći da filmom Marni počinje njegov pad. Mislim da je to njegov posljednji veliki film i posljednja njegova velika sinteza. Moj pokušaj u ovoj knjizi je bio da upravo to uradim, da dokažem da je to film iz koga vi zapravo možete da pročitate cijelog Hičkoka’’, rekao je Bečanović.

Kroz pažljivo iščitavanje svih segmenata, često uz kadar-po-kadar tumačenje, knjiga sa preko 250 ilustracija predstavlja detaljno hermeneutičko propitivanje filma Marnie koji je, zapravo, posljednje remek-djelo Hičkokovo i jedno od poslednjih grandioznih ostvarenja Starog Holivuda. Istovremeno, Bečanović tretira Marnie i kao film u kome, na specifičan način, vrhuni cijela Hitchcockova estetika, tako da se, kroz analizu konkretnih scena i sekvenci iz filma, stvara i jedna šira slika o režiserovom opusu, jer se ukazuje na to kako su njegovi fascinantni motivi i stileme bili ranije korišteni (na primjer, autorova kameo pojavljivanja, figura majke, prizori poljubaca, voajerizam itd), navodi se u sinopsisu knjige.

U razgovoru sa moderatorom, na pitanje zašto se nije odlučio da analizira poznatije Hitchcockove filmove, poput filmova Ptice ili Psiho, Bečanović je odgovorio da, u moru tekstova napisanih o ovom reditelju, status filma Marnie još uvijek nije razriješen.

Aleksandar Bečanović je crnogorski prozaik, prevodilac, književni i filmski kritičar. Radio je kao urednik kulture u više crnogorskih časopisa. Dobitnik je književne nagrade Risto Ratković za najbolju knjigu poezije u Crnoj Gori. Prevodi s engleskog, većinom filmsku teoriju.

 

 

Promocija zbirke priča “Ugovor o zaboravu”- Nedžad Ibrahimović

 

Promocija zbirke priča ,,Ugovor o zaboravu’’ bosanskog pisca i univerzitetskog predavača Nedžada Ibrahimovića održana je završnog dana V Jesenjeg sajma knjiga ,,Anderva book’’, koji je organizovala Javna ustanova Narodna biblioteka ,,Njegoš’’.

U razgovoru sa moderatorom Darkom Nikolićem, autor je potvrdio tezu drugih pisaca da ,,čitav život piše samo jednu knjigu’’, koja se prožima i u njegovoj zbirci poezije ,,Mala povijest smrti i pisanja’’.

,,Divim se piscima koji pišu različite knjige i divim se piscima koji pišu žanrovsku književnost, koji umiju da napišu krimić, ljubić, science fiction… Divim se ljudima koji u knjige ne stavljaju sebe, nego smještaju fabule, konstruirane priče, različite sižee izmisle. Mi koji ne pišemo žanrovsku književnost, mi pišemo samo sebe. Dakle, ne znam puno pisaca koji nisu pisali i ispisivali sebe. Mi čak pišemo sebe i kad čitamo ono što biramo da čitamo. Ja sam taj proces nazvao ,,čisanje’’, čitanje kroz pisanje. To je kada čitate nešto što biste voljeli da ste vi napisali’’, opisao je autor svoj pogled na pisanje i kreativni proces. On je dodao i da ,,piše onoga ko u njemu prepozna sebe’’, odnosno čitaoca.

,,To jeste temelj ljudske empatije. Da u drugom vidiš sebe i da drugi u meni vidi sebe. Ne mogu pisati misleći samo na sebe. Imam pred sobom idealnog čitaoca, koji sam ja i neko drugi istovremeno. Pisanje književnog teksta je odlazak od sebe i dolazak nekom idealnom sebi’’, pojasnio je Ibrahimović.

Autor u knjizi ,,Ugovor o zaboravu” promišlja identitet, „pogled drugog“ i način na koji se ličnost gradi kroz odnos s drugima, suprotstavljajući balkansku i američku kulturu. Česti su motivi praznine, odsustva i nostalgije – za zavičajem, jezikom i ljudima koji su ostali ili nestali. Ibrahimovićeva zbirka eseja i proznih zapisa se može čitati i kao memoarska literatura i kao književna reportaža. U nizu kratkih poglavlja, autor bilježi svoja iskustva iz Sjedinjenih Država, ali i sjećanja na Bosnu i ratne traume koje nosi.

Knjiga je podijeljena u više tematskih priča/eseja (O pogledu drugoga, Jezička proza, O želji, Ključ ispod pijeska, Crkvene priče…), a svako poglavlje je samostalna epizoda u kojoj se prepliću američka svakodnevica, ratno iskustvo, nostalgija i osjećaj emigrantske izgubljenosti. Ibrahimović spaja komediju i tragediju, kroz duhovite osvrte provlači ozbiljna, surova, često i tragična pitanja. U knjizi ,,Ugovor o zaboravu’’ istoimeno poglavlje naslovljeno je pod uticajem Kunderinog pretposljednjeg romana ,,Identitet’’.

,,Opća je sintagma kultura sjećanja, a niko ne govori o kulturi zaborava. Kad kažete kultura, to je već diskurs. Mi ne možemo njegovati diskurs, a da o diskursu ništa ne znamo. Ne možemo njegovati kulturu sjećanja, već sjećanje. Kultura sjećanja je uvijek izbor, neka druga ideologija bi napravila neki drugi izbor naših sjećanja’’, rekao je Ibrahimović.

Naslovna priča „Ugovor o zaboravu“ naglašava napetost između potrebe da se zaboravi i nemogućnosti da se prošlost izbriše – emigrantski život stalno balansira između sjećanja i zaborava.

Nedžad Ibrahimović je bosanskohercegovački književnik, književni i filmski kritičar, scenarist i autor dokumentarnih filmova. Doktor je književnih nauka (rad o književnoj teoriji dr. Midhata Begića). Postdiplomski studij završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (rad o pripovijednom stvaralaštvu Mirka Kovača). U Holandiji 1996. godine završio je studije na Medija akademiji. Napisao je romane: ,,Inkapsulirana tijela’’, ,,Kuća Teodore K’’ i ,,Inkapsulirane duše’’. Objavio je knjige poezije: ,,Mala povijest smrti i pisanja’’, ,,Obiteljske i druge strašne pjesme’’, i ,,Ljubavne i druge strašne pjesme’’.

 

 

Promocija zbirke pjesama “Politička životinja”- Tatjana Đurišić

 

Promocijom prve zbirke pjesama autorke prof. dr Tatjane Đurišić ,,Politička životinja’’ završen je V Jesenji sajam knjiga ,,Anderva buk’’.

,,Ne volim pesmice i nacifrane reči, možda ponekad koristim prejake reči, pa ljudi to i zameraju, ali ja mislim da poezija mora tako- mora da vas gađa u glavu, mora da bude kao neka vrsta malja koja vas osvešćuje, i koja vas natera da vidite nešto što biste najradije unevideli, prešli preko toga. Zbog toga su možda neki pisci iritantniji od ostalih. Moja poezija mora imati tu funkciju nerviranja i provociranja. Ja volim provociranje zato što ono izaziva u vama najveću intelektualnu aktivnost. Jedino kad ste isprovocirani, vaš um će dosegnuti svoj maksimum, isto vaša emocionalnost. Bez provociranja i provokacije vi nemate ni umetnosti, ona mora da provocira, to je njena osnovna funkcija’’, rekla je prof. dr Đurišić.

Termin ,,politička životinja’’ (zoon politikon) potiče iz doba antičke filozofije i utemeljen je u evropskoj i svjetskoj civilizaciji i kulturi. U zbirci Tatjane Đurišić ovaj termin dobija nove permise: postaje subverzivan i provokativan, uvodne su riječi moderatorke mr Ksenije Rakočević. Odgovarajući na pitanje moderatorke o odabiru naslova i načinu na koji se termin odražava u zbirci, prof. dr Đurišić je naglasila kontrast između ideala politike i stvarnosti političke prakse.

,,Životinjsko poreklo i ponašanje je svojstveno čoveku. Ne morate ići mnogo daleko u prošlost, pogledajte Ukrajinu i Gazu i vama je jasno da je životinja tamo na delu, i to koja, upravo ova politička. Politika bi trebalo da bude briga o opštem dobru. Međutim, kada vi vidite kako ljudi upražnjavaju politiku, jasno vam je da je ona postala sasvim suprotno od brige za opšte dobro. Taj čovek, takva politička životinja jeste junak ove zbirke poezije, koja je zamišljena kao složena kompozicija’’, rekla je prof. dr Đurišić.

Zbirka počinje citatom iz Knjige Propovjednikove: „Sve je taština pod suncem“, a prof. dr Đurišić ističe da svaki od ciklusa mogao bi se početi čitanjem ovog biblijskog iskaza. „Prološka granica teksta ima funkciju da vas uvede u poseban univerzum u kojem vladaju posebna pravila, ne više ona koja poređuju stvarnost, nego posebno poređuju književni univerzum. Na samoj prološkoj granici vas čeka jedna upečatljiva slika Miša Vemića, ikonički znak koji kaže šta vas unutra čeka. Citiram „Bibliju“ sa drugačijim, razgrađivačkim namerama, jer smatram da nijedan tekst nije dovoljno svet da se pisci i oni koji se bave humanističkim naukama ne bi njime bavili. Znam kako nastaje sakralni tekst, pokušavam da objasnim i drugima, ali suština je da je ovo zaista uvod koji je meni bio neophodan: čovek ništa nije bolji od stoke, jer sve je taština pod suncem’’, pojašnjava prof. dr Đurišić.

U zbirci ,,Politička životinja’’ mr Rakočević je istakla da autorka bez tabua progovara o svim temama koje je crnogorska kultura učila žene da ne govore. Prof. dr Đurišić bez tabua koristi motive i erose, progovara o materici i seksualnosti, u istu ravnu uvodi seksualnost i ikonu, popove i žensko, i na taj način ogolijeva tabuiziranu sliku stvarnosti.

,,Slobodu je najteže osvajati. Ako se ne bavite tabuom, ako tabu ne napadate, onda vas on proguta i vi uopšte niste slobodni. Tabu ima semiotičku moć, to su te semiotičke rešetke zabrane i ograničenja, koja vrlo često sami sebi nametnemo u glavi. Crnogorska kultura je rigidna, posebno prema ženskim članovima. Nova Crnogorka uspela je da zbaci mnogo okova i sasvim drugačije izgleda i misli. Ovo je najvažnije- kako se misli i koliko se misli’’, zaključila je prof. dr Đurišić.

Prof. dr Tatjana Đurišić predaje na Filološkom fakultetu Univerzitetu Crne Gore predmete Teorija književnosti, Tumačenje književnog djela i Crnogorska književnost. Magistarski rad pod naslovom „Poezija i poetika Rista Ratkovića“odbranila je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje i doktorirala disertacijom „Poetika Lalićeve trilogije (Zlo proljeće, Lelejska gora i Hajka)”. Autorka je četiri monografije: ,,Zaspati ili umreti (Poezija i poetika Rista Ratkovića)’’, ,,Poetika Lalićeve trilogije’’, ,,Naratološki i poetički ogledi’’ i ,,Semiotičke interpretacije’’. Napisala je roman ,,Opus dei’’ i zbirku poezije ,,Politička životinja’’.